1. |
||||
|
LJUDSKI GRADOVI
To je bio grad drveća
rasječenog, raspoređenog u zeleno
na kojem se sjedi. Mladi su mu konji dali svu svoju poganost.
Kao da nije dovoljno što svakog punog mjeseca pjevamo,
jednom smo pred stanom zapalili kokoš.
Došli su iz policije i vatrogasne službe
popili nam rakiju, ugasili plamen i otišli.
Kako da razumiju riječi te pjesme,
ona samo odjekuje i
Mogli smo im ponuditi žrtvu paljenicu,
ali nismo.
Poželjela sam postati maleni zmaj
i zapaliti im čitav grad.
U SOBI ZA VJEŽBANJE
Prst o prst, članak o članak:
staklo, šljiva i kost isti su znak.
Dijelovi tijela konja su udovi
čiji prijelom ne zarasta, zubi
kojima se broje godine, repovi
od kojih se načini gudalo.
Kad sam ljuta, najdraže mi je pronaći stol.
Iz ladice uzmem najmanji nož
i polako mu rezbarim noge.
Kamen je kremen i kruh,
dijelovi kamena kuće su puževa
kojima su godine pojele dane u spiralu.
Neće me nikad uspjeti odvesti psihijatru,
ja sam čarobni konj iz provincije
i ne podliježem ljudskom kodeksu
razumnog ponašanja.
|
||||
2. |
||||
|
U ČEKAONICI KOD DOKTORA
Okrušeni zub putuje niz grlo kao cjepanica.
Piljevina se nosi u tačkama, u prednjem džepu traperica
na trbuhu trudne mačke.
Mjerili su me u postocima: koliko postajem nalik prozoru,
koliko razborito pristupam okolišu,
koliko često progutam olovo.
Godine su dolazile i odlazile,
susjedi su se selili i oglabine postajale ljudi.
Konačno je i mačka izašla iz onih hlača.
Napunila je džepove oštricama nalik na nokte, govorila je
za svaku glavu koju doneseš otplesat ću ti večernji ples.
Počeli smo smišljati izlike i gmizati kao kišna godina
ispred ovalnih vrata,
zubi su se rastočili u kiselini vlastitih želudaca.
Jedino je piljevina znala da olovo ima i lošije strane.
Otkako ga je prvi put srela, ostala je sedamdeset posto ista.
U SOBI ZA SPAVANJE
Godine se igraju skrivača.
Ne odaju gdje se sakrila oštrina metalnih
zvukova, rubova škara.
Dok spavam, izrezuju mjesecu svjetlo.
Potiskuju mu glavu u njezinu tamnu stranu.
Kažem im: činite da u mraku imam mira
one šute iz nebeske tuposti zidova.
Jesu li njihove odaje razmaci između mojih zuba
godine su djeca, igraju se
crna, bijela.
Prva se sakrije u drugu, druga u prvu.
Pobjegle su možda kad sam zarezala previše
i konji su zadobili mršave, papirnate trbuhe.
Podragala sam svakog od njih
po jedinoj mekanoj nozdrvi
i pojela njihovu nedjelju kao okruglu pogačicu.
|
||||
3. |
||||
|
ZOOLOŠKI VRT
Muškarac kaže zec nikad neće prestići kornjaču
Ja mu kažem: zatrovan si klasičnim idealizmom
Kasnije ne razgovaramo godinama.
On pokušava, uvijek mu pobjegnem.
Nismo išli u knjižnicu ni u zoološki vrt tog dana,
a ni onih dana poslije. Uvijek smo se sretali prerano
ili prekasno. Jednom smo gledali konje na pašnjaku.
Kasnije dvaput na televizoru.
Dođem u knjižnicu i kažem: voljela bih vječno spavati.
U zoološkom vrtu dođem i kažem: voljela bih vječno spavati,
ali da se, ako to poželim, mogu probuditi.
U NAPUŠTENIM SELIMA
Žena kaže
posvuda je oduvijek vidio
noževe spremne za umetanje u plodove.
Njihove udubine,
pripremljene za odgodu ročišta,
spremao je s vojnom obavezom
u bunare susjednih sela.
Muškarac kaže
kuća mi je šupalj zub,
glava mi je sve više jabuka.
Konji su mi nebeski kamioni
koji donose rupe u zemlji.
|
||||
4. |
PLAMIČAK
04:24
|
|||
|
ZUB
Prvotni metal je zub.
Primitivno kromiran,
zub plače kad ga se vadi.
Kad vidi zube u nevolji,
poprimi njihovu manu.
Jedan zub je plamičak,
zajedno su skoro-škare.
ŠKARE
Lastavica nesretnog djetinjstva.
Škare su zapravo jedna
i nemaju domovinu, nego majku.
Može nešto tanko, ostalo ne.
Škare uglavnom režu uprizorenja.
NOŽ
On ima njušku i ništa više.
Uvijek je previše tup,
koliko god se trudio imati špic.
Ja sam bio jučer – ti si bila jučer.
Tako zvuči nož kad reže nešto što ne može.
STOL
Konj bez glave sa čvršćom nogom.
Adaptiran za sjedenje, ali drugačije.
Za stolom se vodi glavnu riječ.
Najveći zločini u povijesti čovječanstva
dogovarali su se za osrednjim stolovima.
GODINA
Mogućnost da se ugrize.
I proguta, ako je moguće.
KONJ
Ne pitajte me o njemu,
jedino o konjima ne znam ništa.
|
||||
Sara Renar Croatia
Sara Renar is a recording and performing artist from Zagreb, Croatia. A former architect with a Master’s degree, she has left her office job to pursue a full time career in music and is praised as one of the best Balkan new generation singer – songwriters with an experimental twist. She is currently working on her fourth studio album. ... more
If you like U privremenom smještaju kod ljudi, you may also like:
John Cravache and I:Cube present a "phantom radio station" inspired by the weirdest corners of the techno scene; easy listening gone alien.
go to album
Longer Form Cat Calls
by jobfit
The latest EP from jobfit explores the intersection of electronic music and spoken word, setting vivid writing over crackling beats.
go to album
Moody and weird experimental pop from Melbourne follows the intuitive logic of the surrealist game from which the group takes their name.
go to album
A Sacrifice Shall Be Made / All The Wicked Scenes
by Piotr Kurek
Polish and Chinese musicians meet under the direction of composer Piotr Kurek on these mesmerizing pieces, composed for theater.
go to album
This release merges spoken word and electronica and features playful, jungle-tinged rhythms.
go to album
A collaboration between Devon Welsh of Majical Cloudz and Matthew E. Duffy, Belave is eerie, unsettling music that feels like a dark secret.
go to album
French poet Messyl offers work in the tradition of the Beat Generation over atmospheric experimental rock from Wolf City.
go to album
